Vezali smo želje u šarene krpice

VEZALI SMO ŽELJE U ŠARENE KRPICE
Vezali smo želje u šarene krpice
Svojim prstima prtljajući kako znamo.
Utapali ih u dubine Plave
da se odmore tamo odakle su došle.
Spaljivali ih u vrućinu Crvene
da oku urokljivom samo tako uteknu.
Pretvarali smo želje u mrve duhana,
Samo malo da ih udaljimo od sebe.
Da ih ne udavimo skroz –
svojim strašnim strahovima.
Podavali ih u očinsku Žutu koja miluje i štiti,
da se prisjete koliko su stvarno važne.
Sakrivali ih u stamenu Bijelu
da ih učini nevidljivima, na taj način slobodnima.
…Zeleno… Zeleno…To majčinsko Zeleno…
Ali neka idu!
Konačno… pustili smo želje u Nebo,
Dali smo im da dišu –
Neka ih Vjetrovi pročiste.
Postale su lagane,
Sunčevim zracima prošarane.
Otpustili smo želje – odvezali smo Sebe.
Sada smo
…Bijeli……Žuti……Crveni……Plavi……Zeleni…
Sada smo šareni.
KRATKI ZAPIS O RUKAMA
Dođe mi, da Obgrlim Planetu
Da mi ruke narastu toliko
Da je dvaput obgrlim
Da se raspe moja ljubav
Po njoj cijeloj
Da me upije Zemljica,
Majka naša
Pa da me stopalima miluju
Sva Braća moja i Sestre moje voljene
Koje mi se sada čine Tako daleko.
Još jednom hvala, volim Vas
Dubravka Tintor
Kategorija: Misli in izkušnje članov društva